Nadam se da se Hrvatska vraća antifašizmu

0
31

Na 75. godišnjicu proboja posljednjih logoraša iz Jasenovca Hrvatska je izgledala kao sasvim pristojna država, slobodna od koketiranja s istorijskim revizionizmom i relativizovanjem fašizma

MONITOR: Dvadeset drugog aprila, povodom 75. godišnjice proboja posljednjih logoraša iz zloglasnog logora Jasenovac kompletan državni vrh Hrvatske i predstavnici žrtava odali su počast stradalima u tom logoru. To je bila prva jedinstvena komemoracija od 2014. godine. Šta po Vašem mišljenju znači taj događaj?

VELJAK: Višestruka je važnost tog obilježavanja: po prvi puta nakon više godina okupio se čitav državni vrh i svi relevantni predstavnici žrtava, a odavanje počasti žrtvama te osuda zločinačkog ustaškog režima NDH bila je jednoznačna, bez ikakvih rezervi, bez ikakvih “ali” i “ako”.  Tog je dana Hrvatska izgledala kao jedna sasvim pristojna država, slobodna od koketiranja s historijskim revizionizmom i relativiziranjem fašizma.

MONITOR: Koje su poznate ličnosti bile na zvaničnoj državnoj komemoraciji?

VELJAK: Pored spomenutoga državnog vrha na komemoraciji su bili i vodeći predstavnici Srba (Milorad Pupovac), Židova (Ognjen Kraus) i Roma (Veljko Kajtazi, saborski zastupnik), kao i predsjednik Saveza antifašista Hrvatske Franjo Habulin.

MONITOR: Kako je došlo do toga poslije bojkota takve komemoracije, koji je počeo u vrijeme desničarske Vlade premijera Tihomira Oreškovića, koju je prevodila Hrvatska demokratske zajednica  na čelu sa Tomislavom Karamarkom?

VELJAK: Vjerojatno su dva glavna uzroka: prvo, stanje u zemlji, uzrokovano pandemijom, koja je privremeno stišala političke strasti (iako se one ovih dana iznova pomalo razbuktavaju, što optimisti tumače kao početak povratka u normalu), te, drugo, činjenica da je nedavno na dužnost  predsjednika Republike stupio Zoran Milanović, kojemu bi se možda svašta moglo prigovoriti, ali ne i dovesti u pitanje njegov principijelan stav o fašizmu i antifašizmu. Njegova izjava dana neposredno nakon komemoracije kada je – upitan o spornoj spomen-ploči poginulim pripadnicima paravojne formacije HOS-a koja je iz Jasenovca premještena u obližnju Novsku  (a na kojoj se nalazi natpis “Za dom spremni”) – rekao da se hosovci nisu borili za Hrvatsku, nego za obnovu NDH (te dodao da bi tu ploču trebalo “nekamo baciti”) izazvala je žustre reakcije HDZ-a, i to kako onih od kojih se to moglo očekivati (Tomo Medved, zamjenik predsjednika stranke, iznikao je iz šatora na Savskoj cesti pod kojim su neki radikalniji veterani svojedobno mjesecima protestirali protiv tadašnje Milanovićeve vlade), tako i onih koji predstavljaju umjereno, umiveno ili europsko krilo HDZ-a (npr. Gordan Jandroković); naravno, najoštrije osude mogle su se čuti iz redova desne opozicije, koja se, manje ili više otvoreno, zalaže za rehabilitaciju NDH i  za izbacivanje antifašistčke preambule iz hrvatskog ustava.

MONITOR: Bivša predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović nije učestvovala na komemoracijama. Prije pet godina u Jasenovac je otišla nenajavljeno, a kritikovana je i zbog sporne izjave o ustaškom pozdravu „Za dom spremni“kao starom hrvatskom pozdravu…

VELJAK: Ne bih komentirao tu osobu, njezino je predsjednikovanje sramota koja se neće tako lako zaboraviti.

MONITOR: Šta je, ukratko po zvaničnoj verziji, bio koncentracioni logor Jasenovac?

VELJAK: Što je to “zvanična verzija”? Neka prihvatljiva verzija istine o Jasenovcu, za koju bih volio da je doista konsenzualni stav hrvatske države i društva, glasi: Jasenovac je bio ustaški koncentracijski logor u kojemu je ubijeno najmanje 83.000 muškaraca, žena i djece, i to: Srba, Židova, Roma te Hrvata-antifašista. Naravno, historijski revizionisti pokušavaju nametnuti svoju verziju: bio je to logor za protivnike NDH, u kojem se humano postupalo sa zatočenicima (pa su oni čak i imali razvijen kulturni život: dokaz bi bila predstava “Mala Floramy”, koja je zaista bila upriličena u okviru priprema za posjet delegacije Međunarodnog crvenog križa), a umrlo je 2.000 do 3.000 ljudi, uglavnom od zaraznih bolesti. Zanimljivo je da ti isti javni zagovaratelji takvog tumačenja istine o Jasenovcu u privatnom životu, kad se nađu na kakvim derneku, vole zapjevati onu ustašku “Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih mesara” (Maks Luburić bio je u jednom periodu zapovjednik logora). Dakle, čekamo bolja vremena, pa da otvoreno objavimo kako Srbe i sve druge koji ne prihvaćaju ustaški poredak treba prepustiti mesarima da dobiju što su zaslužili. Zasad moramo biti dvolični! No, rekao bih da se tu radi o jednoj izrazito beznačajnoj manjini, ali glasnoj, odlučnoj i upornoj, te ih nipošto ne bi trebalo ni ignorirati niti potcjenjivati unatoč njihovoj malobrojnosti.

MONITOR: Da li je ova komemoracija znak da se Hrvatska konačno vraća antifašizmu?

VELJAK: Nadam se, ali to neće ići lako, upravo zbog ove bučne manjine koju sam upravo spomenuo, a na čije glasove mnogi računaju precjenjujući njezin realan utjecaj. Kad se govori o precjenjivanju tog korpusa biračkog tijela, treba spomenuti tri poučna primjera: dva su negativna i jedan pozitivan, a sva tri govore isto. Zoran Milanović izgubio je svojedobno parlamentarne izbora nakon što se (nespretno i ponekad neukusno) pokušavao dodvoriti desničarskim glasačima, slično se dogodilo i Borisu Tadiću na predsjedničkim izborima u Srbiji. S druge strane, Andrej Plenković je ove godine uvjerljivo dobio unutarstranačke izbore u HDZ-u, iako su ga optuživali da je strano tijelo u stranci, da je takoreći komunjara te da mrzi Hrvatsku (tj. mrzi NDH). 

MONITOR: Da li će to doprinijeti normalizaciji odnosa sa Srbijom?

VELJAK: Priznajem: skeptičan sam, s obzirom na sadašnje stanje u Srbiji. No, u očekivanju nekih pozitivnih pomaka, ova bi se komemoracija mogla ispostaviti kao značajna pretpostavka za normalizaciju.

MONITOR: Nedavno je u dvadeset pet gradova Hrvatske čitan odlomak iz Ekova “Eseja o vječnom fašizmu”. Šta se htjelo pokazati tom akcijom?

VELJAK: Moralo bi biti jasno: Fašizam nije umro završetkom Drugoga svjetskog rata, on je uvijek otvorena mogućnost. Kao što se demokraciju uvijek iznova mora braniti od onih koju bi je htjeli ukinuti, jer ona nije neko jednom zauvijek uspostavljeno stanje, nego proces koji može ići i nizbrdo ako se njezine vrijednosti pažljivo ne njeguju (uostalom, kao što očišćen stan nije jednom zauvijek očišćen, nego ga stalno iznova valja čistiti da ne bi zapao u prljavštinu, jer prašina i smeće nadiru, pa ih, upravo sizifovski, iz dana u dan moramo uklanjati), tako su i potencijali fašizma tu među nama, danas i ovdje, te bismo se začas mogli probuditi u nekom novom fašizmu ako ne vodimo računa o tim mračnim snagama koje čekaju svoj trenutak.

MONITOR:Zbog ne sankcionisanja ustaškog pozdrava “Za dom spremni” i relativizacije ustaških zločina u Hrvatskoj godinama traju ogromne političke podjele. Je li ovo što se sad dešava najava da otpočinje normalizacija političke atmosfere u zemlji?

VELJAK: Ponavljam, volio bih vjerovati da je ovo početak normalizacije. No, sve ovisi o političkoj volji dominantnih snaga da marginaliziraju nositelje historijskog revizionizma. Treba uspostaviti široki konsenzus o zločinačkom karakteru NDH, ali nisam siguran da je to danas realno.

MONITOR: Koji su to najveći problemi sa kojima se suočava današnja Hrvatska?

VELJAK: Vjerojatno je najveći problem ekonomija, i to posebno s obzirom na predstojeće razdoblje kad se očekuje kraj pandemije. Devastirana pljačkaškom privatizacijom, ali i lokalnim učincima neoliberalne globalne politike (s osobitim obzirom na ponašanje centara međunarodnog financijskog kapitala), privredna aktivnost u Hrvatskoj suočit će se dodatno s problemima koje je izazvao zastoj uzrokovan prekidom niza aktivnosti. Pri tom je od posebne važnosti stanje u turističkoj privredi. U Hrvatskoj, kao što je poznato, turizam ima značajan udio u bruto nacionalnom dohotku (tako da neki pretjerujući govore o turizmu kao monokulturi), te nije jasno kako će se i uz koju cijenu zemlja izvući iz predstojeće krize. Dodatno je pitanje koje će političke posljedice kriza izazvati, hoće li jačati tendencije autoritarizma ili možda i populizma (koji nužno poprima autoritarne oblike). Dalje, hoće li mjere koje su danas medicinski opravdane prerasti u dugoročna rješenja? Primjera radi, postavlja se pitanje hoće li on-line nastava na fakultetima, koja je po svemu sudeći vrlo uspješna, biti povod za daljnje smanjivanje ulaganja u visoko školstvo.

MONITOR: U intervjuu Monitoru pretprošle godine rekli ste: “Danas je poželjno biti Hrvat i katolik, a ko nije katolik ne može se, tako se tvrdi, smatrati pravim Hrvatom ako se hoće imati uspjeha u karijeri ili čak i doći do najobičnijeg radnog mjesta”. Je Ii se u međuvremenu nešto promijenilo nabolje u tom smislu?

VELJAK: Nažalost – ništa!

MONITOR: Pošto je borba protiv korona virusa jedna od najaktulnijih tema širom svijeta, kakvo je stanje u Hrvatskoj kad je riječ o toj pandemiji?

VELJAK: Zasad je, uz određene slabosti i nesnalaženja, borba protiv zaraze uspješna, zahvaljujući u prvom redu javnom zdravstvu, koje je relikt omraženog socijalizma. Međutim, valja reći da je pandemija otvorila i prostor za razne autoritarne tendencije. Također, otvoren je prostor za preispitivanje niza loših stvari, od sistematskog zapostavljanja poljoprivredne proizvodnje i uvoza prehrambenih proizvoda sumnjive kvalitete, pa do poslovne politike banaka koje – kako to i priliči njihovoj prirodi – vode računa isključivo o svom profitu. Problem je što nema previše izgleda da se iskoriste potencijali izazvani ovom krizom, da dođe do poželjnih promjena, jer one ne ovise tek o lokalnom (odnosno nacionalnom) planu nego i o globalnim konstelacijama.

(Preuzeto od: Monitor online)

Lino Veljak

PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here